Da sam ptica

Da sam ptica

Da sam ja ptica, uzdigao bih se visoko i zaplovio bih. Pustio bih vjetar da me nosi. Da odem negdje daleko i ne bih otvarao oči dok ne dodjem na neko mjesto koje je dovoljno daleko od ovog gdje sam sad, gdje se ne vidi cemer i jad, gdje ptice cvrkucu, a ljudi ne kukaju. Mozda i ne bi sletao nigdje gdje god ima ljudi, jer ljudi su oduvijek bili ljubomorni na mene i moju slobodu. Nikada nisu htjeli prihvatiti svoju sudbinu da su oni ljudi i da im nije mjesto u vazduhu. Necu da budem isti ko i ostale price, necu ici na jug. Ici cu tamo gdje ljudska noga ne kroci, ne zelim njihove mrvice hljeba, zelim slobodu. Otici cu na juzni i sjeverni pol samo da vise ne gledam ljude, ako treba zaronicu i u dubine postacu ptica riba, naci cu staniste koje ljudi jos nisu stigli unistiti, pjevacu glasno svoju pjesmo ako treba samome sebi. Necu pratiti svoje jato niti se nastanjivati na krovu zgrade, dimnjaku kuce.. Necu. Ne zelim vise ljudsko nista da vidim. Otici cu na mjesec, probacu, nas jos nisu slali tamo, mozda tamo nema kiseonika, nije mi ni potreban, potrebna mi je sloboda.