Thursday 26 December 2013

Moji zivotni ciljevi

Moji zivotni ciljevi

      
Tesko je reci da neko nema zivotni cilj. Svako ima neki san koj predstavlja vrhunac njegovih zelja i dostignuca. Moj cilj je da otvorim japanski restoran u svom gradu.

       
Ne bilo kakav restoran, to mora biti ramen restoran. Znate, ramen je brza hrana u Japanu ali samo zbog toga sto je za njegovu pripremu potrebno 3 minute, inace je prepun zdravih sastojaka i karakterise ga minimalna kolicina masnoce i kalorija. Lepo je pojesti brzi obrok koji je pri tom zdrav, corbas i vruc. Savrsen i u toplim i letnjim danima. Ali ne mozete postati ramen majstor u svom gradu ili negde u Evropi. Za takvo priznanje i zvanje morate otici u Japan. Najpre vas neki priznati majstor koji vec ima ramen restoran riprema i poducava kako da napravite svoj ramen. E sad, kazem svoj ramen, jer ne mozete u celom Japanu pojesti dva ista ramena, svaki kuvar ima svoju tajnu i primenjuje je u svojoj kuhinji. Vas ucitelj ce da vas nauci kako se pravi ramen a sastojke sami birate i pravite razmeru.  Takvih restorana nema kod nas, nije obicaj kao prvo da brza hrana bude i zdrava. Bio bi to jedini restoran takve hrane u mom gradu i svi bi rado dolazili da probaju nesto takvo u nasoj zemlji.

      
Ja cu svoj cilj sigurno ostvariti, jer kad nesto zaista zelite ni Japan nije dovoljno daleko, pa cak ni jezik nije velika prepreka. Pravi ciljevi su uvek ostvarivi.

Moji roditelji

Moji roditelji

        Kao mala mislila sam da niko nema ljepsu mamu i da niko nema jaceg tatu. Onda sam odrasla. I postepeno pocela su pitanja i naredbe i ogranicenja.
        Moj otac inace drzi sve konce u svojim rukama, a majka mu je podrska u svemu. Njega se pita za dzeparac, njega pitam za izlazak, njega pitam za sve bitne stvari u zivotu i bez njegovod odobrenja nista se ne smije. Majka je na njegovoj strani sa uvijek dodatnim pitanjima i potrbnim pojasnjenjima oko svega.Moras obuci potkosulju, vrati se do jedanaest, nemoj bez jakne ici vani, kod koga ides, do kad ces ostati, a ko je on, zasto nisi jela, moras pojes supu… Postepeno su mi pocela ici na zivce pitanja i naredbe. Osjetila sam da me ne razumiju i da me sputavaju. Nismo mogli naci zajednicki jezik ni oko cege. I opet sam odrasla.
     Shvatila sam da da moji roditelji nisu ni najjaci ni najljepsi nego samo mene besprijekorno vole i da milijardu postavljenih pitanja i jos toliko ogranicenja su tu samo za moje dobro ni zbog cega drugog. Mada ipak ne bi mi nista bilo ni da ostanem u gradu do 12 sati.

Jesen u mojoj ulici

Ja kao pronalazac

Ja kao pronalazac        

        Kada bih bila pronalazac sigurno bih se posvetila jednom posebnom otkricu. Napravila bih vremeplov. Masinu koja bi omogucila da ispravimo sve svoje greske iz proslosti.
         Daleko od toga da mislim da svi treba da dobijemo sansu da isravimo i najmanju greskicu, kao i to da sam svesna da bi mnogi zloupotrebili moci vremeplova, ali morate priznati, ta masina bi mogla da spreci mnoge katastrofe ili bar da umanji njihovu tragicnost po ljudske zivote. Svi bi imali sansu da sprece neki tragican dogadja, nesrecu voljenis ili jednostavno da se vrate i donesu bolju odluku u zivotu i sprece da im zivot krene pogresnim tokom. Mogli bismo da sprecimo velike katastrofe kao sto su Cernobilj, Hirosima i Nagasaki, Fukusima, velike zemljotrese i vulkanske erupcije, velika katastrofalna zagadjenja planete Zemlje koja su unistila ili ugrozila pojedine zivotinjske vrste. Mogli bismo da sprecimo sve teroristicke napade. Medjutim to bi zahtevalo da samo odredjeni ljudi imaju pristup ovom otkricu. Mozda cak samo ja. Jer kao sto bi mogli da se vratimo u proslost da sprecimo sve lse dogadjaje, tako bi losi ljudi mogle da se vrate u proslost i isto tako ucine da ona losa dela postanu jos losija.
           Svako otkice ima svoje breme, i uvek moze ili mozda cak mora da ima svoje i dobre i lose strane. Svaki pronalaza se mora skrivati od ljudi jer ce do njegove zloupotrebe uvek doci, i sam Ajnstaj je znao to.

Sunday 15 December 2013

Reci cu ti tajnu

Reci cu ti tajnu
       Imam jednu veliku tajnu ali nisam siguran da li mogu da je podelim sa tobom. Moras me ubediti da ces znati da je cuvas kao ja, tek onda cu smeti da je podelim jer ako je i sam otkrijes nekom onda to vise nece biti tajna.
        Prosto razmisljam sad, jesi li ti prava osoba sa kojom bih ovo podelio. Imas li ti sam svojih tajni? Jesi li ih podelio sa nekim? Jel ih taj neko sacuvao? Vdis tajne ne bi bile tajne da sme svako da ih zna. Tajna je tajna samo ako je za nju zna jedna, eventualno dve osobe. Ali da bi je i znale dve osobe, one sigurno moraju biti prijatelji. Jesi li ti moj prijatelj? Naravno da nisi. Pa ni ne znas kako izgledam, ne znas jesam li dobra osoba, ne znas jesam li musko ili zensko. I sto je najvaznije, ne znas koliko je teska tajna koju bih trebao podeliti sa tobom. Vidis, kao neko ko prebacuje deo bremena na tudja ledja, ja moram znati jesi li dovoljno jak da nosis to breme sa sobom. A sta ako ti bude previse tesko pa ga podelis sa jos nekim? Pa jos nekim. Ne ne, nisam siguran da si prava osoba za to..
          Imam veliku tajnu. I sama cinjenica da cuti dok sve ovo pricam govori mi da bi mozda znao da je sacuvas od svih drugih. Ma ne, ne mogu ti otkriti tajnu.

Putovanje

Moje Putovanje      

      Ja sam pustolov. Znate li to? Prosao sam mnoga mesta i video razne ljude, drugacije, cudnih frizura i jos cudnijeg jezika. Reci sam samo neke upamtio, one lepe, koje se pamte kao dobar kolac ili parce torte. Ostaje uvek sladak ukus koji se razliva po nepcu kad se setite prvog zalogaja.

         Ali ja cu vam pricati o najlepsoj zemlji. U nju se tesko stize,samo avion to moze. Sva je okruzena morem, jer samo odabrani smeju uci u njene luke. Prekrivena zelenilo, i malim kucicama od drveta ne odstupa od onoga sto bi joj i sama priroda pruzila. Sve se uklapa. U malim kucicama zive mali ljudi, vredni su, malo jedu, puno rade i zdravi su. Jako dugo zive, ali to im i priroda daruje. Daje im zdravlje u zamenu za postovanje koje joj ukazuju. Reke su je prosarale svu, sa planina se munjetivo spustaju u podnozja noseci ribu. Samo nju jedu. Drugo meso je nepotrebno. U svakoj kuci nacicete muzicki instrument. Jako je vazno biti raspevan, pesma donosi radost porodici. Nocu pre spavanja, nakon vecere porodica se okuplja i zabavlja na svoj nacin, pesmom ili filmom. Ovi mali vredni ljudi ne nose skupu odecu, previse su velicanstveni u svom karakteru da bi se kitili ruznom odecom jarkih boja. Sve je uklopljeno u prirodu.
       Ako zelite da posetite ovu zemlju, setite se, to mozete samo avionom ili morate biti jako dobar plivac. Cak i tada nije sigurno da cete biti primljeni. Ne smete drugima reci put do nje, moraju sami da ga nadju, jer samo najbolji pustolovi tako daleko mogu da stignu.

Jedan vetrovit dan

Sastav Jedan vetrovit dan

         Ne volim vetar. Nekad mi se cini da sam veci ljubitelj velikih zima, niskih temperatura i neverovatnih pljuskova koji podsecaju na monsunske oluje.
       Ali vetar nikako. Kad duva vetar nijedna garderoba vas ne moze ugrejati, i kroz najdeblju jaknu male iglice studeni koje nosi vetar probijaju do samih kostiju. Usi je gotovo nemoguce zastititi jer nema te kape ili sala ili sesira koji ce odoleti naletima vetra koji radi samo na tome da vam oteza dolazak do krajnje cilja koji ste sebi zadali. Ali to je jos blaza varijanta u kojoj se borite protiv suvog vetra koji u najgorem slucaju nanosi prasinu prema vasem licu. Ne, mnogo gora kombinacija je ona koja ukljucuje pljusak koji vetar nanosi mimo svih zakona gravitacije i koja vas zapljuskuje do smoga vrata. Nazalost nema ni tog proizvodjaca koji bi izmislio kisobran koji bi odoleo naletima vetra pa vrlo cesto zavrsite kao ja tog dana kada smo imali pismeni a nisam mogla izmisliti razlog da ostanem kuci u toplom krevetu. Stojite tako na sred trotoara dok vas zapljuskuju automobili koji izgleda kasne samo onda kad ima bara na ulici i sa obe ruke drzite kisobran koji se izvrnuo naopako u naravno vec uveliko popucao.
       Ne mogu zato reci da volim vetar ni u jednoj varijanti i ni sa jednim godisnjim dobom iskombinovan. Sva secanja vezana za njega uglavnom su bila losa ili u najbolju ruku smesna.

Moja domovina

Sastav iz srpskog jezika Moja domovina ili pismeni rad Moja otadžbina tema je jedna te ista varijacija sastava, a ovaj sastav moze posluziti i za sastav Moja zemlja Srbija.

Moja domovina

            Moja zemlja je najlepsa zemlja na svetu. Mozda nije najbolja za zivot, ali je toliko lepih stvari koje poseduje i koje joj je priroda dala da je sigurno jedna od najlepsih.
            Kad god pitate nekog stranca nakon boravka u mojoj domovini da li bi se vratio ponovo da je poseti, mozete cuti samo potvrdne odgovore i samo najbolje utiske. Sam polozaj moje zemlje je takav da je klima uvek bila dobra, okarakterisana osrednjom temperaturama, umerenim padavinama i lepo razgranicenim godisnjim dobima, koja su joj uvek omogucavala da je krasi prelepa priroda, sume i livade, kao i plodno zemljiste zasejano razlicitim usevima i, povrcem i zitaricama. Ako krenete ka severu, ravnica se proteze u nedogled prekrivena poljima suncokreta i psenice. A ako krenete ka jugu zalazite u prelepa brda i planine prekrivene sumama. Lepoti moje domovine doprinose i njeni stanovnici, koji daju dusu i karakter veseljaka koji voli popiti i pojesti. Kad izgovorite ime moje zemlje, zamislite debelog brkatog coveka sa sesirom na glavi koji pred vas iznosi casicu rakije i tanjir hrane pripremljene na domaci nacin. Svi pamte domacinske kuce koje mirisu na suvo meso i sir. A sve sto pricam vezano je za selo, jer gradove vole mladi ljudi i oni se rado secaju kafica i klubova gde izlazi omladina i zabavlja se.
           Tesko je sve opisati u par reci, jedino vas mogu pozvati kao gosta da vidite kako izgleda moja zemlja i uzivate u njenim carima kao sto i ja uzivam svaki dan.

Na pustom ostrvu

Sastav Na pustom ostrvu ili Moja Robinzonijada ili sastav na temu Sta bih ja da sam na pustom ostrvu. Valjda ce vam odgovarati ova tema napisana za osnovnu školu.
Na pustom ostrvu
        Budim se. Lezim na pjescanoj obali, sama. Bila sam u krevetu, ususkana ispod jorgana, a sada more zapljskuje moje nege. Znam sta je. Ovo je kad imas san u snu. Stipam se, umivam slanom vodom… Nista. Prihvatam stvari.
       U laganoj šetnji obilazim obalu i odlučujem da izvidim gdje sam. Pokusavam da se popnem uz drvo, ali brzo odustajem jer nemam umijeca ni snage u rukama. Popecu se na ono brdo, cini se kao najvise u okolini. Pjesma zutih ptica me pratila dok sam se penjala na najvisi vrh u okruzenju. Kad se naizad na izmaku snage popeh na najvisi vrh, vidjeh da sam na malom ostrvu koje se moze u jednom danu prepjesacit. Panika me uhvati kad vidjeh da na ostrvu nema nikoga. Sidjoh sa brda i krenuh naći vode jer sam se jako izmorila penjuci se na brdo. Prepjesacih skoro cijelo ostrvo i ne nadjoh vode. Pomislih sta bi Robinzon uradio da mu nije vode? Pio bi kozje mlijeko? Pokusah naći kozu, ali ne podje mi za rukom ni to. Bi mi dosta svega. I rijesih.
        Popeh se na brdo zazmurih i skočih prema moru sinjem. Prodje mi cio zivot moj kroz glavu, ali znala sam da cu se prije udara od morsku povrsinu probuditi u mome krevetu prekrivena toplim jorganom.

Moj Ljubimac

Moj Ljubimac
       
     Ne znam kako se usadjuje i razvija ljubav prema zivotinjama ali, valjda je to nesto sto samo u nama pocne da se razvija u detinjstvu, potreba da zastitimo slabije bice.

      Tesko mi je da se setim perioda svog detinjstva kada smo bili bez ljubimca, bila je obavezno macka ili pas, najcesce lutalica dovedena sa ulice i pripitomljena na moju porodicu koja je srecom uvek bila raspolozena za nove clanove. Svaki gubitak istog je bio nemerljiv kao i ljubav i sreca koju su mi pruzali dok su bili u mojoj blizini. Trenutno u mom domu zivi kuca, po imenu Sara, koja je za promenu rasno kuce i dobijena na poklon od prijateljice. Kao i svako kucno kuce, odgovara merama moga skromnog doma, tacnije mala je i zauzima jako malo prostora sto samo po sebi znaci da ne pravi puno nereda. Prvo na sta pomislite kad neko spomene kucno kuce je pekinezer, ali ja sam trenutno ponosni vlasnik shi tsua, Tajlandse rase koju karakterise niski rast, duga, ostra prosarana dlaka, prcasta njuskica i buljave crne okice. Tesko je ne radovati se njoj pri svakom povratku kuci jer vam se ona obraduje sigurno dva puta vise obasipajuci vas nepodeljenom radoscu i skakanjem. Kad odmarate, odmara obavezno uz vas, i kad bolje razmislite malo koju radnju u kuci obavljate bez njene asistencije, hteli vi to ili ne.
         Morm prizati da mi je tesko da zamislim dan kada ce moju porodicu ciniti samo ljudi, uvek cu je smatrati nepotpunom bez prisustva nekog krznenog clana.

Moj Razred

Moj razred pismeni sastav iz srpskog jezika. Samo kod nas procitajte najbolje sastave za skolu. Sastave pisemo po vasim zeljama. Vi nam kazete koju temu zelite da napisemo i za koji razred vam je sastav potreban i istog dana objavljujemo upravo temu koju ste vi zahtjevali.

Sastav Moj Razred


          Kao i svakii drugi razred, i moj je ispunjen ljudima razlicitih karaktera. Ucionica nam je nalozila da sedimo u tri reda, a nastavnica kako i sa kim.

          Sama pedagogija nalaze da u prvim klupama sede oni nemirniji ucenici kako bi bili blize nastavniku a i kako bi se lakse uticalo na njihove nestasluke. To dovodi do toga da svi bolji ucenici sede u zadnjim klupama i razvijaju svoju nestasnu stranu nesmeteno, dokle god to mogu da obavljaju tiho i bez ometanja casa. Nisam bas sigurna ima li ovaj sistem nekog boljeg ucinka ali se u mom odeljenju svakako nije pokazala kao ucinkovita. Oni koji su bili nemirni takvi su i ostali, oni koji su bili dobri pokvarili su se, a nastavnici su dobili vecu glavobolju nego sto su imali na samom pocetku. Moje odeljenje sabira u sebi najinteresantnije i najcudnije ljude na svetu. Da nam nije nametnuto da sedimo u odeljenju tesko da bi se ova cudna druzina sama od sebe sastala. Od onih mirnih i krajnje povucenih, preko mirnih i inteligentnih koji drze stubove odeljenja pa sve do onih nemirnih i jakih koji ulivaju sigurnost u zajednicu da nas spoljasnji uticaji nece napasti, predstavljamo savrsen sklop koji bi svakog nastavnika doveo do ivice nervnog sloma.
        Vecina odeljenja se s vremenom raspadne, kako skolovanje tece dalje, i sigurna sam da ce mi ova odeljenska disharmonija jednog dana nedostajati.

Moja zemlja u mom srcu

Sastav Moja zemlja u mom srcu
       Tesko je reci da neko ne voli svoju zemlju i da je ne cuva u sebi. Svi oni koji i odu, na kraju se vrate tamo gde su im koreni.
       Ja sam jos mlada da razmisljam na takav nacin, ali sam vec sad sigurna da zivim u najlepsoj zemlji na svetu. Ne govorim ovo zbog zbog uredjenja drzave ili politickog sistema, jer je los kao i u svim drugim zemljama. Govorim to zbog njenog izgleda, lepote, i svih prirodnih bogatstava koje ima i koje nam nesebicno daje. Kako da je ne cuvate u srcu, kad smo mi u njenom stalno. Gde god da krenete, njena plodna zemlja vam daje nepregledno zelenilo i sume bilo da su u pitanju planine ili ravnice, a tek njene njive, psenica i suncokret, kad zazlate prostor dokle vam pogled doseze. I svi se iz daljine pitaju, gde je ta mala zemlja u kojoj ja zivim i traze je na karti. A svi znamo da one najvrednije stvari ne mozete naci na veliko, da su vrlo cesto male i neupadljive, i da sve dok ih ne posedujete ne znate koliko u stvari vrede.
        Niko nije dosao ovde i otisao razocaran, jer bez obzira jeste li mladi ili stari, sigurna sam da vam moja zemlja moze pruziti nesto sto necete zaboraviti.

Jedan moj nestasluk

Tema iz srpskog jezika Jedan moj nestasluk sastav koji vam najcesce moze zatrebati u osnovnoj skoli. Sigurno ce vam se svidjeti ovaj nas sastav.

Jedan moj nestasluk


              Kao i sva deca i ja imam svoje trenutke kad sam nestasna, i smatram, da svako ko mi zameri takve stvari, ne razume decu i nikada i nece.

              Moram priznati da vecina mojih nestasluka krene sasvim neplanirano i iz sasvim drugih razloga, koji u mojoj glavi izgledaju kao dobro delo. Ali kao sto i sami znamo, put do pakla je poplocan dobrim namerama, pa tako i vecina nestasluka koje ucinim , imaju sasvim nevinu zamisao u pocetku. Haos koji sam nazalost pocinila u svojoj kuci, proistekao je iz ideje da pripremim rucak dok majka ne dodje sa posla kako bih je iznenadila ali naravno i pomogla joj. Sad i sami vec zakljucujete sta se desilo, a mozete videti da je sve bilo idealno zamisljeno i potpuno nevino u samom pocetku. Izvadila sam celo pile iz zamrzivaca i ne smatrajuci da treba da ga pro odledim, stavila sam ga u nepodmazanu tepsiju i ubacila u rernu na 250 stepeni. Dok se sve to lepo krckalo, ja sam sekla povrce za salatu i hleb kad je odjednom zazvonio telefon. Bila je to moja najbolja drugarica koja mi je javila da je upravo dobila malog psa koji je bio toliko sladak da je to odmah zahtevalo moje prisustvo. Otrcala sam brzinom svetlosti kod nje ne zakljucavsi kucu. Naravno, zaigrala sam se kod svoje prijateljice i potpuno zaboravila rucak koji se zapalio.
             Srecna okolnost je ta sto sam otisla ne zakljucavsi kucu, pa su komsije prve pritekle u pomoc videvsi dim koji kulja iz kuhinjskog prozora. Prosla sam bez batina, valjda jer sam imala u samom pocetku dobru nameru.

Moja Mama

Ako me pitate koga bih vam najradije opisala od clanova moje porodice, to bi sigurno bila moja mama. Ne, ne mogu reci da je volim vise od tate, ali je bliskost sa njom veca i ona me uvek razume i podrzava.
           Svako ima najdrazeg clana porodice, a kako ja jako licim na svoju mama, pa cak imam i identicne pokrete tela i hod, shvatila sam da je ona svakako osoba sa kojom imam i mnogo vise slicnih osobina a ne samo fizicki izgled. Niskoga rasta i tamne kose i ociju, vazila je za jednu od najlepsih devojaka u nasem gradu, pa cak i danas, kada su godine ostavile traga na njenom licu i izgubila se gracioznost mladog tela i zdravlja, njeno drzanje i dalje pokazuje da je to nekad bila zena filmske lepote. Kao i svaka majka, sve sto je neophodno da bude uvek podrska svojoj deci, imala je u neogranicenim kolicinama i delila je jednako nama troma dece koliko nas je bilo u kuci, ali i drugoj deci koja su dolazila u nasu kucu. Bez obzira na to sto su se vremena promenila u odnosu na vreme kada je ona bila mlada, uvek je imala prave reci za nas i trudila se da shvati ovo novo vreme kada su ogranicenja za decu postala minimalna.     
           Svako ce pre doziveti majku kao veceg saveznika u domu, jer ona jeste i uvek ce biti stub koji drzi porodicu na okupu.

Pismo prijatelju

Dragi moj prijatelju,
Proslo je jako dugo od kad smo se zadnji put culi i videli. Kako se Bozic sprema, osetila sam potrebu da ti se javim i prenesem malo praznicne atmosfere koja vlada u mojoj zemlji i medju mojim narodom. Znam da budisti nemaju ovakve praznike ali sigurno ste culi za njih ili si nekad procitao. Moram ti priznati da mi nedostajes i da bih volela da prozivis ove praznike sa nama. Zima je napolju i sve je zavejano tako da ovih dana napustam kucu samo kad je to potrebno. Kako se praznici priblizavaju, povecavaju se i moje kucne obaveze. Sve mora biti spremno za taj dan, pa najpre kucni poslovi oduzimaju vecinu mog slobodnog vremena. Sreca je to , da u vreme ovih praznika postoji raspodela poslova koje obavljaju muskarci i zene u kuci. Bas smo juce isli kod bake da donesemo slamu koju cemo prostreti ispod stola kako bismo simbolizovali slamu i krevet u kojoj se rodio Isus. Gotovo svaki dan da idmo u crkvu, jer moram ti priznati od svih praznika koje slavimo u toku godine, Bozic je svakako najlepsi i najsvecaniji, i meni najdrazi. Znam da je daljina velika ali zeljno iscekuje tvoj odgovor i dolazak u posetu. Danas je peti januar i hladnoca je velika. Kako si ti? Tvoja porodica? Napisi kako izdrzavas ovu zimu?
Puno pozdrava,
Tvoja…

Moja novogodisnja zelja

Uradjeni pismeni radovi i sastavi iz srpskog. Sve teme koje ste trazili su obradjene. Danas vam predstavljamo sastav Moja novogodisnja zelja i nadamo se da ce vam se svideti nas rad.
Moja novogodisnja zelja
            Kako me pitate koja je moja novogodisnja zelja? Pa ja sam dete, i jedna zelja nikad nije dovoljna, kod mene ih ima pregrst cela.
            Kad malo bolje razmislim, nijednu ne bih mogla da izbacim ili zaboravim, ali bih mozda mogla da ih poredjam po njihovoj vaznosti pa da tako, ako nista drugo, izdvojim onu za koju zelim da mi se prva ispuni.vec dugo mastam o odlasku na putovanje u Dablin u Irskoj. Ne mogu se tacno setiti u kojim novinama sam gledala i citala o toj zemlji, ali se i dalje zivopisno secam svih onih fantasticnih predela prekrivenih zelenilom i prelepim cvecem. Boje su bile tako zive. Pise da je tamo klima jako vlazna i hladna i da se ne moze u letima uzivati kao kod nas, vetar stalno duva, ali zato sva trava i priroda i cvece, plesu pod muzikom tog jakog studenog vetra. Samo slika je bila dovoljna da pozelim videti tu zemlju. I kako vreme prolazi, nije izbledela u mome secanju, sve je zivlja i spremnija da se ispuni. Zato mi izgleda kao idealna zelja za ovu Novu godinu. Znam da ljudi zele mir u svetu, da ne bude ratova i da povrate neke stvari koje su nekad posedovali a sad vise ne.
              Ja bih samo malo da uzivam u jednoj drugoj zimi, koja nema snega ali ima vetar i studen i prirodu koja se samo u snovima srece.

Friday 13 December 2013

Prvi Sneg

Prvi sneg sastav iz srpskog jezika. Najveca arhiva sastava samo na nasim stranicama, sastavi su unikatni pa tako i ovaj sastav na temu Prvi sneg. Nadamo se da vam se svidja ovaj rad kao i celi nas sajt.
Sastav Prvi sneg
          Prvi sneg uvek dodje ocekivano. Danima ga najavljuju kao katastrofu koja nas ocekuje i velike minuse od kojih cemo se smrznuti , ali mnogi ne shvataju da je to jednan od najmirnijih trenutaka.
          Logicno je da nocu temperature drasticno padnu sto stvara idealne uslove za sneg. Samim tim prve pahulje najcesce se pokazu nocu, pri svetlu ulicnih svetiljki. Zima je i noc, i samo ni koji uzaista moraju jos uvek borave mimo svojih toplih domova. Polako se vracaju kuci umorni od svakodnevnih obaveza utopljeni u kaput i rukavice i vratova uvucenih u sal. Mrak je gust ali ga svetiljke najcesce narandzaste svetlosti razbijaju i proredjuju olaksavajuci sporim pesacima. U tom trenutku prve pahulje pocinju da prolecu ispred ulicne rasvete i sve dobija novi izgled. Ulice su mirnije nego inace a vi uzivate u prizoru koji kao da se samo za vas prikazuje. Pahulje plesu svoj prvi ples. Slozicete se sigurna sam, najlepse, najkrupnije i najsuvlje pahulje padaju nocu i velikom brzinom pokrivaju ulice cineci ih prozirno belim. Dok stignete kuci shvatili ste da vam je kapa puna snega i da se asfalt na ulici vise ne raspoznaje i sve sto ostaje isza vas na ulaznim vratima u topli dom jeste tisina i tragovi u snegu.
          Jutra posle takve noci su uvek najlepsa jer predstavljaju radost za one najmladje jer to je za njih koji rano lezu ipak prvi sneg.

Thursday 12 December 2013

Jesen u mom kraju

Sastav na temu ,,jesen u mom kraju” ili Jesen u mom gradu. Ovaj pismeni tj tema Oktobarske boje u mom kraju i ova tema Jesen se poklapaju pa se mogu iskoristiti isti pismeni sastav jer je u pitanju opis jeseni.
          Jesen u mom gradu je uvek lepa. Malo mesto prepuno zelenih povrsina daje jeseni sansu da zablista u svim svojim bojama.
         Sreca je pa ne zivim u velikom gradu gde dominiraju zgrade i parkinzi. Kada je grad prekriven betonom, osim sivila koje i inace imate, nemate puno toga drugacijeg da vidite. Svejedno je koje je godisnje doba, sve razlike vidite samo u tome da li je napolju temperatura visoka ili niska i to je sve. Gradskom sivilu doprinosi jos i kisa koja je obavezno pracena i vetrom. Ali ja zivim u malom gradu, gde imate tek po koju zgradu, a sve ostalo su kuce sa dvoristima prepunim drveca koja menjaju boju svojih krosanja, a svaka je drugacija sa drugacijom nijansom crvene. Na kraju lisce gubi tu jarko crvenu boju i polako prelazi u narandzastu da bi na kraju u potunosti pozutelo i otkacilo se od grana koje je tako dugo cvrsto drzalo u zagrljaju. E onda mozete da uzivate u sarenilu koje se prostire travnjacima jer trava ostaje tamno zelena sa mesavinom tog istog zutog lisca. Sve podseca na umetnicko delo nekog slikara koji voli sve boje ovog sveta. Ali to nije sve, kad koracate, pod stopalima osetite suvo lisce i cujete njegovo pucketanje. Pravu malu jesenju sonatu. Ili u sumrak citate knjigu kraj prozora i slusate kapi kise kako udaraju u okna i ono malo lisca sto se jos zadrzalo na drvecu.
      Jesen je sigurno jedno od nasarenijih godisnjih doba koja imamo, i steta je sto danas malo ko ume da uziva u njegovim lepotama. Nazalost, sivilo i zima je ono sto vecina vidi, a to je daleko od onog sto jesen zaista jeste u mom gradu.